Česti problemi i mitovi

Ako vaša mačka iznenada počne da mokri ili obavlja nuždu van toaleta, to nije pokušaj da vas kazni. Takvo ponašanje je mnogo češće znak da nešto nije u redu sa mačkom ili sa njenim uslovima.

Uzrok može biti bol, problem sa mokraćnim putevima, stres, neudoban toalet, neodgovarajući posip ili sukob sa drugom mačkom. Ponekad mačka jednostavno počne da bira drugo mjesto jer se tamo osjeća mirnije.

Šta da radite? Ako se ponašanje pojavilo iznenada, počnite od posjete veterinaru da biste isključili zdravstveni problem. Zatim provjerite sam toalet: da li je dovoljno velik, da li je čist, da li je na dobrom mjestu i da li mačka može mirno da ga koristi a da ne naiđe na druge životinje?

Važno: ne grdite mačku i ne gurajte joj nos u prljavštinu. To joj neće objasniti šta želite, a dodatni stres može samo da pogorša problem. Komunicirajte sa mačkom na način koji ona zaista može da razumije — strpljenjem, a ne kaznom.

Mačke su zaista veoma osjetljive na sve što im dodiruje brkove. Zato neke radije jedu iz širokog, plitkog tanjira.

Ali popularno objašnjenje o „umoru brkova“ još nema čvrstu naučnu potvrdu. Jedno istraživanje na mačkama nije našlo ubjedljive dokaze da im obična duboka činija izaziva značajnu nelagodnost. Ipak, neke mačke su zaista više voljele široku, plitku činiju.

Zato je najjednostavnije da se vodite svojom mačkom. Ako stalno vadi hranu na pod, jede samo sa ivice činije ili očigledno više voli ravan tanjir, probajte široku, plitku činiju. To je jeftin eksperiment koji može svima olakšati obroke.

I još nešto: činija treba da bude stabilna i da se lako čisti. Neke mačke također više vole da jedu na mirnom mjestu, gdje ih ništa ne ometa.

Za nas je premještanje namještaja samo promjena izgleda. Za mačku je dom mapa poznatih putanja, mirisa, mjesta za odmor i sigurnih tačaka.

Zato velike promjene zaista mogu biti stresne, naročito ako se istovremeno pomjere toalet, mjesto za hranjenje i krevet ili nestane omiljeno skrovište.

To ne znači da nikad ne smijete da pomjerite kauč. Mačke su sasvim sposobne da se prilagode promjenama. Ali ako je vaša mačka sklona anksioznosti, bolje je da ne mijenjate sve odjednom — dajte joj vremena da se navikne na novi raspored.

Ako premještate, ostavite nekoliko poznatih stvari na mjestu: njen omiljeni krevet, skrovište, grebalicu i pristup uobičajenim resursima. Poslije promjena pustite mačku da istraži novi raspored svojim tempom.

Posebno je važno da ima gdje da se povuče, tamo gdje je niko neće uznemiravati.

Mnoge mačke vole da budu blizu svog čovjeka, ali ne vole da ih neko drži na silu ili da ih predugo mazi protiv njihove volje.

Ako mačka počne da se okreće, da se napinje, da mlatara repom, da spušta uši ili se iznenada umiva odmah poslije maženja, to može biti njen način da kaže: „Dosta mi je.“

Mačka mora moći da prekine kontakt kad god želi. Istraživanja ponašanja mačaka pokazuju da interakcija ide bolje kad životinja ima izbor i nije primorana da nastavi kontakt.

Probajte jednostavno pravilo: mazite nekoliko sekundi, zatim zastanite i posmatrajte reakciju. Ako se mačka ponovo privije uz vašu ruku, nastavite. Ako se odmakne, pustite je.

Tako mačka postepeno uči da pored vas ne mora da se brani niti da trpi neprijatan dodir. Omiljena poslastica odmah poslije maženja također može pomoći da se izgradi veza — mačka uči da je kontakt sa vama prijatan i siguran.

Mačke nisu strogo noćne životinje. Njihova prirodna aktivnost raste rano ujutro i uvečer. Zato je mačka koja danju spava, a uvečer juri po stanu, samo po sebi sasvim normalna.

Problem nastaje kad mačka tokom dana skoro nema prilike da se igra, istražuje i „lovi“ hranu i zadovolji svoje prirodne instinkte. Mački koja živi u stanu nije potrebno samo da leži na kauču — potrebne su joj aktivnosti koje oponašaju prirodno ponašanje: vrebanje, jurenje, traženje i hvatanje hrane.

Šta da radite? Nemojte ustajati svaki put, pričati sa mačkom, hraniti je ili počinjati igru u 4 ujutro. Ako se svaki noćni ispad završi pažnjom ili hranom, ponašanje može postati navika — mačka uči da buka noću zaista vas diže iz kreveta.

Bolje je tu energiju prebaciti ranije uvečer. Nekoliko sati prije spavanja priredite aktivnu igru sa štapom ili nečim drugim što mačka može da juri, a zatim joj dajte redovan obrok. Tokom dana pomaže i da ima mogućnosti za samostalnu aktivnost: grebalicu, visoko mjesto za posmatranje sobe, igračke i hranilice-zagonetke.

Istovremeno, nemojte namjerno sprječavati mačku da spava danju da bi se „umorila“ do noći — mačke normalno spavaju mnogo sati dnevno i san sam po sebi nije problem.

Još jedna važna stvar: ako se noćno zavijanje ili nemir pojave iznenada, naročito kod odrasle ili starije mačke, nemojte to samo pripisati karakteru — nagla promjena ponašanja ponekad može biti povezana sa bolom ili bolešću i vrijedi posjete veterinaru.

Glavni cilj nije „zabraniti divljanje“ — već obezbijediti da mačka ima dovoljno prave aktivnosti tokom dana i večeri, da noćne ludorije ne postanu način da privuče vašu pažnju.

Nemoguće je ukloniti sav stres iz života mačke koja živi u kući — uvijek će biti gostiju, usisivača, renoviranja, glasnih zvukova, transportera i posjeta veterinaru.

Vaš zadatak nije da stan učinite savršeno tihim i nepromjenljivim. Mnogo je važnije da mački date neku kontrolu nad situacijom. Ako se uplaši, mora moći da ode, da se sakrije ili da se popne negdje visoko — istraživanja pokazuju da skrovište zaista može da smanji znake stresa kod mačaka.

Zato vrijedi urediti nekoliko sigurnih mjesta po kući. To može biti kućica, kutija, polica, gornji nivo penjalice ili samo miran kutak.

Glavno pravilo: ako je mačka otišla da se sakrije, ne izvlačite je samo da biste proveli vrijeme sa njom.

Kod mačića je obično tačnije govoriti ne o „učenju“ korišćenja toaleta, već o stvaranju uslova u kojima toalet jednostavno postaje najzgodnije mjesto — a ista načela važe i za odrasle mačke.

Mačke prirodno biraju određena mjesta za nuždu, ali na taj izbor snažno utiču položaj toaleta, njegova veličina, čistoća, sam posip i koliko se mjesto čini sigurnim.

Počnite od samog toaleta. Mora biti dovoljno velik da mačka može udobno da se okrene i kopa — to im je zaista važno. Veterinari često koriste ovo praktično pravilo: toalet treba da bude oko 1.5 puta duži od tijela mačke, od nosa do vrha repa. Ivice na ulazu ne treba da budu previsoke, naročito za mače.

Stavite toalet na mirno mjesto do kog mačka lako dolazi — ne pored činija za hranu i vodu i ne tamo gdje je stalno plaše buka, ljudi ili druge životinje.

Ako imate više od jedne mačke, jedan toalet možda neće biti dovoljan. Uobičajena preporuka je jedan toalet po mački plus jedan dodatni — i najbolje ih je rasporediti na različita dostupna mjesta, a ne poređati sve zajedno.

Čistoća je veoma važna. Redovno uklanjajte grudve i otpad i povremeno temeljno očistite toalet. Izbjegavajte sredstva jakog mirisa — miris koji vama djeluje prijatno možda neće odgovarati vašoj mački.

Ako je mače tek stiglo kući, možete ga nekoliko puta nježno spustiti pored toaleta pošto se probudi, jede ili igra. Ali nemojte ga držati u toaletu i nikako ga nemojte grditi.

Mačke nikad ne treba kažnjavati što su obavile nuždu na pogrešnom mjestu. To ne stvara pozitivnu vezu sa toaletom — stvara samo stres.

Ako mačka obavi nuždu negdje drugdje, obavezno temeljno uklonite miris — inače će je to mjesto ponovo privlačiti. Po potrebi privremeno stavite tamo dodatni toalet, a zatim ga postepeno pomjerajte tamo gdje ga zaista želite.

I najvažnije: ako odrasla mačka koja je ranije uredno koristila toalet iznenada počne da promašuje, to više nije pitanje „učenja“. Prvo potražite uzrok — to može biti problem sa mokraćnim putevima, bol, problemi sa varenjem, stres, sukob sa drugom mačkom ili neudoban toalet. Takve slučajeve najbolje je rješavati sistematski, počev od posjete veterinaru.

Pravilo je jednostavno: za mače — udoban toalet i mirno upoznavanje; za odraslu mačku koja je iznenada prestala da ga koristi — počnite od provjere zdravlja. Takav pristup djeluje mnogo bolje od pokušaja da mački „objasnite“ gdje smije da ide.

1. Prvo pripremite pravi toalet. Mora biti dovoljno velik da mače može udobno da se okrene i kopa. Za malo mače izaberite toalet sa niskim ivicama u koji lako ulazi — zatvoren toalet u početku nije potreban, a otvoren je obično lakši za upoznavanje. Izaberite posip bez mirisa; ako je mače već naviklo na određenu vrstu (recimo bentonit koji se grudva ili drvene pelete), najbolje je da je u početku zadržite i kasnije pređete postepeno. Imajte na umu da mačići imaju male, nježne šape, pa posip mora biti udoban za hodanje — krupna, oštra zrnca mogu povrijediti mekane jastučiće.

2. Stavite toalet na mirno mjesto. Mače mora lako da ga nađe i da uvijek može da dođe do njega. Ne stavljajte ga pored činija za hranu i vodu, pored veš-mašine ili tamo gdje ljudi stalno prolaze. Ako je stan velik, u početku može pomoći da postavite nekoliko toaleta na različitim mjestima.

3. Pokažite mačetu toalet poslije spavanja i jela. To je jedan od najboljih trenutaka za učenje. Kad se mače probudi, pojede ili se aktivno poigra, mirno ga odnesite do toaleta. Možete ga spustiti unutra i pustiti da samo istražuje. Nemojte mu pomjerati šape kroz posip da biste oponašali „kopanje“ — mače mora samo da shvati da je to mjesto za nuždu. Ako u kući već postoji druga mačka, miris odrasle mačke će čak pomoći mačetu da nađe pravi pravac.

4. Pratite znake. Kad mače počne da njuši pod, da se vrti u krug, da traži ugao, da čučne ili da grebe površinu, mirno ga odnesite do toaleta. Ako ga iskoristi, ne ometajte ga i ne podižite ga odmah poslije toga; možete ga tiho pohvaliti i dati mu poslasticu da učvrstite ponašanje.

5. Prvih dana ograničite prostor. Ako je mače tek stiglo kući, ne morate mu odmah dati cijeli stan. Počnite od jedne mirne sobe u kojoj su toalet, voda, hrana, mjesto za spavanje, skrovište i igračke. Kad mače pouzdano koristi toalet, postepeno otvarajte ostatak stana — tako mnogo lakše pamti gdje je toalet.

6. Redovno čistite toalet. Mačke mogu odbiti da koriste prljav toalet. Redovno uklanjajte mokraću i izmet i perite toalet bez oštrih sredstava jakog mirisa. Ne morate mijenjati sav posip poslije svake upotrebe — učestalost zavisi od vrste posipa.

7. Ako mače napravi nezgodu, ne grdite ga. Ovo je zaista važno: ne vičite, ne gurajte mu nos u to i ne kažnjavajte ga. Neće shvatiti kaznu kao objašnjenje pravila — može samo početi da se plaši vas ili samog toaleta. Mirno očistite mjesto i temeljno uklonite miris posebnim sredstvom za mirise kućnih ljubimaca. Ako mače stalno bira isti ugao, privremeno stavite tamo toalet — kad počne da ga koristi, možete ga postepeno pomjeriti tamo gdje ga zaista želite, a mačka obično prati.

8. Ako se nezgode nastavljaju, potražite uzrok. To ne znači obavezno da mače „nije shvatilo“. Mogući razlozi: toalet je premali; ivice su previsoke; ne sviđa mu se posip; toalet je na bučnom mjestu; druga mačka mu blokira pristup; toalet nije dovoljno čist; mače jednostavno teško dolazi do njega; ili mu treba zatvoren toalet sa vratancima. Ako mače mokri često i po malo, napinje se, plače dok mokri, ima krvi u mokraći ili iznenada potpuno prestane da koristi toalet, vrijeme je za veterinara.

Jednostavan red za prvih nekoliko dana: probudilo se → toalet;
jelo je → toalet;
igralo se → toalet;
počinje da traži mjesto ili čuči → mirno do toaleta;
iskoristilo ga je kako treba → pohvala;
promašilo je → uklonite miris bez kažnjavanja i otkrijte zašto.

I najvažnije: ne morate „tjerati“ mače da koristi toalet. Samo učinite toalet najočiglednijim, najdostupnijim i najudobnijim mjestom — to je obično sve što je potrebno.

Kad dvije mačke žive u istom stanu, mogu da se jure, da se hvataju šapama, pa čak i da se ujedaju. Spolja može biti teško reći: igraju li se ili je u pitanju pravi sukob?

Nije važan jedan trenutak, već kako se mačke ponašaju prije, tokom i poslije kontakta.

Ako želite kratak odgovor: ako ne možete da kažete da li se igraju ili se stvarno biju, najvjerovatnije se samo igraju. Prava tuča se vidi odmah.

Kad liči na igru

Tokom igre mačke obično mijenjaju uloge. Jedna može da juri drugu, a nekoliko sekundi kasnije i sama da bježi. Između „rundi“ mogu mirno da se raziđu, da se bave svojim stvarima i ponovo počnu igru.

Čak ni prilično bučno rvanje ne znači obavezno agresiju.

Kad liči na sukob

Budite na oprezu ako jedna mačka stalno juri drugu, a druga stalno bježi i pokušava da se sakrije. Naročito ako ima frktanja, režanja, glasnog zavijanja, spuštenih ušiju, napetog tijela, nakostrešene dlake i oštrih udaraca šapom.

Dobro praktično pravilo: ako jedna mačka očigledno želi da prekine kontakt, a druga joj ne da da ode, to više nije bezazlena igra.

Šta vlasnik treba da uradi

Ne ostavljajte mačke da „se same snađu“ ako se sukobi ponavljaju. I nikako ne pokušavajte da ih razdvojite rukama — u tom trenutku mačka vas može slučajno ujesti ili ogrepsti.

Bolje je mirno razdvojiti životinje, dati im vremena da se smire i obezbijediti odvojene prostore.

Provjerite da li u kući ima dovoljno resursa: toaleta, činija, kreveta, skrovišta i mjesta za povlačenje. Ponekad sukob ne počinje zato što se mačke „ne vole“, već zato što jedna stalno osjeća pritisak druge.

Ako se problemi vraćaju, konsultacija sa stručnjakom za ponašanje životinja je odlično rješenje. Zapamtite: mačke ne razmišljaju kao ljudi i svijet vide drugačije od nas.

Šta je važno mački

Za mačku je veoma važno da može da odbije kontakt. Mora da zna da može da ode, da se sakrije, da mirno jede ili koristi toalet a da ne naleti na drugu mačku. Ponekad pomaže da mačke držite u različitim sobama, svaka sa hranom, vodom i toaletom.

Da, toaleti ponekad mogu biti u različitim sobama. Autor ovog projekta ima zatvoren toalet u kupatilu, u hodniku i u spavaćoj sobi. Sve je to radi udobnosti mačaka — i zaista pomaže.

Ako se mačka redovno krije, prestane da se igra, lošije jede ili je stalno napeta, to je razlog da pažljivije razmotrite situaciju i, ako je potrebno, obratite se veterinaru ili stručnjaku za ponašanje mačaka.

Čuvar mačaka nije samo osoba koja dođe u stan i stavi hranu. Dok vas nema, on praktično postaje odgovoran za svakodnevni život vaše mačke.

Zato ga je bolje izabrati unaprijed, a ne posljednjeg dana pred put. Važno je i da ste sigurni u tu osobu i da imate njene kontakte (i, idealno, podatke iz njenih zvaničnih dokumenata).

Prvo ga upoznajte

Zamolite čuvara da dođe prije vašeg odlaska. Pokažite mu stan i ispričajte kako izgleda običan dan sa vašom mačkom.

Ne gledajte samo da li vam se osoba dopada. Važna je i reakcija mačke. Neke mačke odmah priđu da se pozdrave, druge radije posmatraju izdaleka. Ne tjerajte je na kontakt.

Dobar čuvar neće pokušavati da se sprijatelji sa mačkom po svaku cijenu. Može mirno da bude u blizini i da poštuje njene granice.

Šta mu obavezno reći

Ostavite jednostavna, jasna uputstva:

• kad i koliko hraniti;
• gdje je voda;
• koliko često čistiti toalet;
• da li mačka voli da se igra i čime;
• da li smije da je podigne;
• gdje se obično krije ili spava;
• posebnosti u njenom ponašanju;
• da li pije lijekove.

Ostavite i telefon i adresu veterinarske klinike i svoj kontakt za slučaj da se mački nešto desi. Najbolje je unaprijed pripremiti sve što mački treba za odlazak veterinaru.

Šta tražiti tokom posjete

Dobro je ako čuvar ne ostavlja samo hranu svaki put, već stvarno pogleda kako je mačka.

Zamolite ga da provjeri da li je jela, da li ima svježe vode, da li koristi toalet i da li izgleda kao i obično. Ako mačka iznenada djeluje neobično mlitavo, krije se, odbija hranu ili se ponaša potpuno drugačije, važno je da vam javi.

Dobra praksa je da se dogovorite za kratku fotografiju ili video poslije svake posjete. To vam pomaže da razumijete kako vaša mačka provodi vrijeme bez vas (i da se jednostavno obradujete kad vidite svog ljubimca).

Ili možete postaviti kamere koje pratite preko telefona.

Igra sa mačkom je važna. Ako se vaša mačka dobro slaže sa čuvarom, bolje je da tražite malo aktivnosti sa njom pri svakoj posjeti.

Čuvar može dolaziti jednom dnevno, nekoliko puta dnevno ili čak ostati u vašem stanu dok vas nema. Sve zavisi od vaših mogućnosti i potreba mačke.

Zapamtite da mačka ne smije dugo da ostaje sama. Svaka posjeta treba da obuhvati kontakt sa čovjekom: razgovor (da životinja čuje ljudski glas), igru, maženje ili čak spavanje u krilu gosta (ponekad i mački koja je sama treba to).

Sigurnost u kući

Prije odlaska sklonite lijekove, hemijska sredstva, opasne predmete i sve što bi mačka mogla slučajno da proguta dok provodi vrijeme bez čovjeka.

Pokažite gdje je transporter i unaprijed objasnite šta da radi ako mački zatreba veterinarska pomoć.

Posebno provjerite prozore i balkon. Osoba koja dolazi jednom ili dva puta dnevno može slučajno ostaviti otvorenim nešto što vi uvijek držite zatvoreno.

Šta je važno mački

Većini mačaka je najudobnije da zadrže uobičajeni red: istu hranu, otprilike isto vrijeme obroka, poznata mjesta i što manje nepotrebnih promjena.

Vaš zadatak nije samo da nađete nekoga ko će hraniti mačku. Morate da nađete nekoga uz koga će se mačka osjećati što sigurnije dok vas nema.

Preseljenje iz prihvatilišta u novi dom veliki je događaj za mačku. Čak i ako je u prihvatilištu bila druželjubiva i rado dolazila u naručje, njeno ponašanje kod kuće može se potpuno promijeniti.

Može da se sakrije ispod kreveta, da ne izlazi kod vas, da malo jede ili da uopće ne pokazuje interesovanje za igračke. Ponekad je obrnuto: mačka počne svuda da vas prati i da traži pažnju.

To ne znači da nešto radite pogrešno. Njoj je jednostavno potrebno vrijeme da shvati šta se sada dešava. Ovdje je važno dati mački vremena i priliku da se sama prilagodi, stvarajući siguran i razumljiv prostor.

Od čega početi

Prije dolaska mačke pripremite mali, miran prostor. U njemu treba da budu voda, hrana, toalet, mjesto za spavanje i skrovište.

Ne morate joj odmah otvoriti cijeli stan. Za novu mačku velika nepoznata teritorija može biti previše. Mala sigurna soba pomaže joj da se postepeno navikne na mirise, zvuke i novi red.

Kad donesete mačku kući, ne izvlačite je iz transportera. Otvorite vratanca i pustite je da izađe sama.

Ne žurite sa upoznavanjem

Primamljivo je odmah pomaziti novu mačku, podići je i pokazati cijeloj porodici. Ali bolje je malo sačekati. Zapamtite: čovjek razumije šta se dešava, a mačka ne.

Sjedite u blizini, govorite mirno i pustite mačku da sama odluči kad je spremna da priđe.

Ako se sakrila, to je normalno. Nemojte stalno zavirivati ispod kreveta niti je izvlačiti. Svaka mačka reaguje drugačije: jedna će izaći odmah, druga može ostati skrivena dan-dva.

Važno je da mačka osjeća da ona kontrolira razdaljinu između sebe i čovjeka.

Ako u kući već postoji druga mačka

Nemojte jednostavno pustiti pridošlicu u zajedničku sobu i očekivati da se odmah sprijatelje.

Bolje je u početku držati životinje odvojeno. Mogu se postepeno navikavati jedna na drugu kroz mirise i zvuke, pa tek onda preći na susret licem u lice.

Tako obje mačke imaju manje stresa i više šansi da se mirno naviknu na novu situaciju.

Više o tome možete pročitati u odjeljku aplikacije „Upoznavanje dvije mačke u stanu“.

Na šta obratiti pažnju

Prvih dana pratite apetit, vodu, toalet i opće ponašanje.

Skrivanje i oprez su normalni. Ali ako mačka dugo ne jede, djeluje veoma mlitavo ili se pojave problemi sa disanjem, povraćanje, proliv ili drugi primjetni simptomi, bolje je ne čekati da prođe samo, već se obratiti veterinaru. Za mačku je gladovanje opasno čak i jedan dan.

Ako vidite da je mačka napeta i ne izlazi kod vas, bolje je ostaviti hranu u njenoj sobi i neko vrijeme izaći.

Šta je važno mački

Novoj mački su prije svega potrebni sigurnost, mir i predvidljivost.

Ne morate odmah da dobijete njenu nježnost. Mnogo je važnije da postepeno shvati: ovdje je niko ne juri, ima hranu, vodu, toalet, mjesto za odmor i način da se sakrije.

Povjerenje obično ne nastaje za jedan dan. Ponekad mački treba nekoliko dana, a ponekad mnogo duže. Najkorisnije što vlasnik može da uradi jeste da joj da to vrijeme i da kontakt nagrađuje poslasticama.

Glavno pravilo: starost sama po sebi nije bolest. To je prirodan proces tokom kojeg se organizam mačke mijenja, postaje krhkiji i podložniji raznim bolestima. Ako se prema ljubimcu odnosite kao prema „običnoj mački, samo starijoj“, možete previdjeti važne simptome.

Starosne granice su uslovne, ali veterinari starenje obično dijele na tri faze:

• 7–10 godina — zrela mačka: u organizmu počinju neprimjetne promjene;
• 11–14 godina — starija mačka: često se javljaju hronične bolesti;
• 15 godina i više — veoma stara mačka: organizam znatno slabi.

Šta se mijenja s godinama

S godinama mačke gube mišićnu masu (to se zove sarkopenija) i postaju slabije, čak i ako nisu bolesne. Zbog artritisa, koji ima 90% mačaka starijih od 12 godina, skakanje počinje boljeti. Za razliku od pasa, mačke rijetko šepaju — one jednostavno prestaju skakati na visoka mjesta i rjeđe se ližu, pa im se na leđima mogu pojaviti zamršeni čvorovi dlake.

Slabe i vid i sluh: mačka se može uplašiti i glasno mjaukati kad se izgubi u prostoru. Zubi se kvare i jelo počinje boljeti. Želudac i crijeva lošije vare bjelančevine i masti. Navike spavanja se mogu promijeniti: mačka spava cijeli dan, a noću luta po stanu.

Crvene zastavice: kada hitno veterinaru

Ne pripisujte sve neobičnosti godinama. Postoje znakovi koji ukazuju na bolest:

• počela je mnogo piti i često mokriti — mogući problemi s bubrezima, dijabetes ili poremećaji rada štitne žlijezde;
• krije se i odbija hranu — mačku nešto boli, muči je mučnina ili ima upalu;
• počela je obavljati nuždu pored toaleta — to je često povezano s bolom u zglobovima (teško joj je preći preko ivice), čestim mokrenjem (toalet se brzo prlja) ili time što je mačka jednostavno zaboravila gdje je toalet.

Poseban problem je mačja demencija (sindrom kognitivne disfunkcije). Slična je Alzheimerovoj bolesti kod ljudi. Njeni glavni znakovi lako se pamte pomoću slova VISHDAAL:

• V (vokalizacija) — bezrazložno vikanje, naročito noću;
• I (interakcija) — mačka je postala agresivna ili se, obrnuto, ne odvaja od vas ni korak;
• S (san) — spava danju, a noću nemirno luta;
• H (nužda) — obavlja nuždu pored toaleta, ponekad pravo na svom ležaju;
• D (dezorijentacija) — zaglavi se u uglovima, besciljno luta, ne može naći činiju;
• A (aktivnost) — manje se igra i prestaje njegovati krzno;
• A (anksioznost) — postala je plašljiva, boji se ostati sama;
• L (pamćenje) — zaboravlja svoje ime ili uobičajena pravila u kući: na primjer, prestaje se odazivati na ime, iako sve ostalo čuje.

Prije nego što postavi dijagnozu „demencija“, veterinar treba provjeriti da mačka nema visok pritisak ili bol.

Kako dom učiniti udobnim za stariju mačku

• Podignite činije malo više, da mačka ne bi morala mnogo savijati vrat.
• Rasporedite činije s vodom po cijelom stanu, da mačka više pije.
• Kupite veliki toalet s niskim ulazom, u koji je lako ući.
• Stavite stepenice ili tabure pored kauča i prozorskih dasaka, da mačka ne bi morala skakati.
• Napravite tople ležaje bez promahe na različitim mjestima u stanu.
• Ako se mačka loše snalazi, ostavljajte noćno svjetlo i ne pomjerajte namještaj.
• Ako u kući ima drugih životinja s aktivnijim ritmom života, odvojite za stariju mačku posebno vrijeme i mjesto gdje može biti sama u miru. Hronični stres dovodi do zdravstvenih problema.

Njega i ishrana

Obavezno joj sijecite kandže (s godinama postaju krte i mogu urastati) i redovno četkajte krzno. Pratite stolicu: starije mačke često imaju zatvor zbog nedostatka vode. Najbolje je da se unaprijed dogovorite sa svojim veterinarom šta raditi u takvim situacijama.

Pratite težinu mačke — to je glavni pokazatelj njenog zdravlja. Ne prelazite na hranu „Senior“ bez savjeta veterinara. Zdravim starijim mačkama treba više bjelančevina, a mačkama s bolesnim bubrezima bjelančevine i fosfor, naprotiv, treba strogo ograničiti.

Vodite mačku veterinaru svakih šest mjeseci: treba mjeriti pritisak i raditi analize krvi i mokraće. Ako mačku bole zglobovi, veterinar može propisati savremene injekcije (na primjer, preparate s frunevetmabom, kao što je Solensia), koje dobro ublažavaju bol i sigurne su za bubrege i jetru.

Najvažnije je pripremiti se unaprijed i na vrijeme reagovati na promjene. Zapamtite: mačke nemaju toliku „rezervu snage“ da dugo podnose probleme bez ozbiljnih posljedica, naročito u starosti.

Ponekad mačku morate udomiti kod drugih: alergija, selidba, nedostatak novca, dolazak bebe ili agresija ljubimca. Ali prije nego što počnete tražiti nove vlasnike, važno je da shvatite: da li se problem zaista ne može riješiti?

Može li se ponašanje ispraviti?

Mačke se najčešće udomljavaju zato što mokre pored toaleta. Ljudi misle da se mačka sveti, ali otprilike u polovini slučajeva ona je jednostavno bolesna: kamen u bubregu, cistitis ili bol u zglobovima.

Kako razlikovati bolest od problema u ponašanju:

Kako mokri

• Bolest (cistitis, bol, kamen): malim baricama, uz naprezanje.
• Označavanje teritorije: stojeći, podignutog repa, prska po zidu.
• Ne voli toalet: običnim velikim barama, ali ne u toalet.

Gdje mokri

• Bolest: bilo gdje, naročito na hladnim (kada) ili mekim (krevet) površinama.
• Označavanje teritorije: po zidovima, vratima, zavjesama.
• Ne voli toalet: po tepisima, namještaju, u skrivenim uglovima daleko od toaleta.

Odnos prema toaletu

• Bolest: ponekad ga koristi, ali toalet povezuje s bolom.
• Označavanje teritorije: veliku nuždu obavlja u toaletu, a mokri i u njega i van njega.
• Ne voli toalet: potpuno ga odbija ili ne zatrpava.

Problemi u ponašanju (označavanje, stres) često se mogu riješiti samostalno: postaviti više toaleta, razdvojiti mjesta za hranjenje ili koristiti sredstva za smirenje koja propiše veterinar. U ostalim slučajevima pomoći će stručnjak za ponašanje životinja ili veterinar.

Kako pravilno tražiti novi dom

Ako je udomljavanje neizbježno, pripremite iskrene informacije: starost, sterilizacija, vakcine, bolesti (naročito mačja leukemija ili imunodeficijencija), karakter.

Napravite lijepe fotografije i napišite istinit oglas. Ako prešutite da mačka mokri pored toaleta, mogu je jednostavno izbaciti ili vratiti vama, a to je ogroman stres za životinju. Važno je ostati iskren.

Crvene zastavice pri izboru novog vlasnika:

• odbija postaviti mreže na prozore (mačka može ispasti);
• ne želi unaprijed upoznati mačku;
• odbija potpisati ugovor;
• planira puštati mačku napolje u gradu;
• ne shvata da dobra hrana i veterinar koštaju;
• uzima životinju kao poklon prijatelju, djetetu ili kolegi;
• nije spreman slati fotografije tokom dogovorenog vremena.

Ugovor i predaja životinje

U Evropi (i u mnogim drugim zemljama) uobičajeno je da se potpiše ugovor o udomljavanju (na njemačkom Schutzvertrag). Da bi ugovor važio i da mačka ne bi bila preprodata kao „stvar“, u njemu treba navesti da pravo vlasništva ostaje vama ili da se mačka ne smije predati trećim licima.

Uobičajeno je i da se uzme mala novčana naknada (Schutzgebühr). Besplatne mačke često uzimaju neodgovorni ljudi, preprodavači ili oni koji zlostavljaju životinje. Da mačku ne biste dali nekome takvom, unaprijed provjerite osobu preko lokalnih udruženja i volontera.

U novi dom obavezno dajte mačkin toalet, uobičajenu hranu, posip i omiljeni ležaj, da bi tu ostao poznat miris.

Hitna situacija

Ponekad treba djelovati hitno: vlasnik stana zahtijeva da se životinja ukloni, ili ste našli mačku na ulici, a ne možete je odvesti kući.

Glavno pravilo: nikada ne puštajte kućnu mačku na ulicu — tamo neće preživjeti, naročito ako je povrijeđena ili osakaćena. Volonteri imaju pravilo: odgovoran je onaj ko je našao životinju. Ponekad treba djelovati odmah, bez odlaganja.

Plan djelovanja u hitnoj situaciji, uključujući mačku s ulice:

• prva 24 sata — smjestite mačku na privremeno sigurno mjesto: kupatilo, zastakljen balkon (ako je tamo toplo i čovjek može tamo boraviti u običnoj kućnoj odjeći), plaćeni smještaj za životinje ili kod prijatelja;
• 1–3 dana — ako ste mačku našli na ulici, odnesite je u veterinarsku kliniku i provjerite da li ima mikročip: možda je neko traži;
• narednih sedmica — tražite bivše ili nove vlasnike.

Šta raditi ako stanodavac zabranjuje životinje

Ako živite u iznajmljenom stanu (naročito u evropskim zemljama kao što je Njemačka), upoznajte se sa svojim pravima. Sudovi često staju na stranu vlasnika životinja: u Njemačkoj se, na primjer, potpuna zabrana pasa i mačaka u standardnom ugovoru o zakupu smatra nevažećom.

Stanodavac ne može zabraniti mačku „tek tako“ — potreban mu je ozbiljan razlog (na primjer, teška alergija kod komšija). Kako se dogovoriti sa stanodavcem:

• ugovorite osiguranje od odgovornosti koje će pokriti štetu ako mačka nešto ošteti;
• ponudite dodatni depozit;
• obećajte da mačka neće šetati po stubištu ni uznemiravati komšije.

Ponekad je dovoljno da vlasniku ispričate šta se desilo i pokažete fotografiju ili video životinje. Svi smo ljudi, i većina osjeti saosjećanje kad vidi mačku u nevolji. Ne plašite se pitati i pokušati — u pitanju je život životinje.

Alergiju ne izaziva dlaka. Glavni alergen je bjelančevina Fel d 1, koja se nalazi u pljuvački i kožnom loju mačke. Kad se mačka umiva, razmazuje pljuvačku po krznu. Pljuvačka se suši, a mikroskopske čestice bjelančevine razlijeću se po cijelom domu i talože se na namještaju i zavjesama.

Simptomi su različiti: kihanje, suzne oči, svrab ili kašalj. Ali potpuno iste simptome izazivaju polen ili grinje iz prašine, zato prvo treba uraditi testove kod alergologa.

Ako želite zadržati mačku

• Posebna hrana. Pojavile su se hrane i dodaci s antitijelima na alergen (dobijaju se iz žumanjka — proizvođače s dokazanim efektom lako ćete naći pretragom). Antitijela neutrališu alergen direktno u mačkinim ustima dok jede. Već nakon tri sedmice na krznu ima otprilike upola manje alergena.
• Prečišćavanje zraka. Kupite prečišćivač zraka s HEPA filterom — dobro hvata čestice alergena u zraku.
• Čišćenje. Ne puštajte mačku u spavaću sobu, uklonite tepihe i redovno čistite vlažnom krpom.

Šta ne djeluje

• „Hipoalergene“ mačke i mačke bez alergena ne postoje — čak i goli sfinksi ga luče preko kože.
• Nema smisla brijati mačku ili je kupati svaki dan: to joj samo oštećuje kožu, a alergena neće biti manje.

Ako ste dobili astmu, jak nedostatak zraka ili otoke, ne rizikujte zdravlje. Pitajte ljekara o savremenim metodama liječenja — danas postoji mnogo načina da se izađe na kraj s alergijom na mačke, i mnogi ih koriste.

Važno: ove informacije su date u obrazovne svrhe i ne zamjenjuju savjet stručnjaka. Za dijagnozu i liječenje (uključujući lijekove za zglobove, bubrege ili ponašanje), kao i za procjenu težine alergije, obavezno se obratite veterinaru ili ljekaru alergologu.

Život s mačkom donosi djetetu mnogo radosti i koristi: djeca uče brigu, saosjećanje i odgovornost. Ali mačke su veoma osjetljive. Buka, nagli pokreti i nepredvidivost male djece mogu ih jako uplašiti, a to se ponekad završi ogrebotinama ili ugrizima.

Da bi mačka i dijete postali prijatelji, ništa ne treba prepustiti slučaju. Roditelji trebaju pripremiti dom, postaviti jasna pravila, biti primjer i naučiti razumjeti mačji jezik.

Zašto mačka nije igračka

Najvažnije što treba objasniti djetetu od malih nogu: mačka je živo biće, može je boljeti i može se plašiti, i ima svoje želje.

Mala djeca (naročito mlađa od pet godina) još ne umiju procijeniti svoju snagu i mogu se ponašati prema životinji kao prema plišanoj igrački: povući je za rep ili uši, a da ne shvataju da je to boli.

Zašto je važno to na vrijeme zaustaviti:

• Stres kod mačke. Ako mačku stalno stišću i nema gdje da se sakrije, ona živi u stalnom stresu. Zbog toga se može razboljeti, odbijati hranu, čupati sebi dlaku ili vršiti nuždu izvan toaleta.
• Rizik od povreda. Za razliku od pasa, mačke ne umiju jednostavno trpjeti i slušati. Mačka satjerana u ćošak pokušat će pobjeći, a ako nema kuda, upotrijebit će kandže i zube da se odbrani.
• Odgoj u dobroti. Ako roditelji dozvoljavaju djetetu da muči životinju, ono neće naučiti saosjećanje. Budite dobar primjer: zajedno mazite mačku, čitajte lijepe knjige o životinjama i razgovarajte o tome šta životinja trenutno osjeća. Tako će dijete shvatiti da je mačka živo biće sa svojim složenim osjećanjima.

Priprema za promjene u porodici

Sve zavisi od toga da li očekujete bebu dok mačka već živi s vama ili dovodite novu mačku u dom u kojem već ima djece. Oba slučaja zahtijevaju pripremu.

Ako očekujete bebu

Za mačku je dolazak novorođenčeta ogroman stres: novi mirisi, zvukovi, premješten namještaj. Počnite pripremu na vrijeme:

• Puštajte snimke bebinog plača i gugutanja: prvo tiho, pa glasnije, i dajte mački poslastice da zvuk poveže s nečim prijatnim.
• Prije nego što pomazite mačku, namažite ruke kremom za bebe da se navikne na miris dječije kozmetike.
• Ako zbog krevetića treba pomjeriti toalet ili činije, pomjerajte ih malo-pomalo svakog dana.
• Unaprijed uvedite novi raspored hranjenja i igre koji ćete moći održati i nakon rođenja bebe.

Ako uzimate novu mačku (pravilo „3-3-3”)

Nova životinja se navikava na dom po pravilu tri trojke:

• Prva 3 dana. Mačka je jako uplašena: krije se, malo jede i ne želi kontakt. Šta da radite: ostavite je na miru u zasebnoj sobi s toaletom i hranom. Djeca ne smiju ulaziti tamo. Ne izvlačite mačku iz skrovišta.
• Prve 3 sedmice. Mačka se navikava, istražuje dom i stiče navike. Šta da radite: možete početi upoznavanje. Neka djeca sjede na podu, a mačka neka sama priđe i pomiriše ih. Može se igrati štapom s igračkom.
• Prva 3 mjeseca. Mačka se osjeća kao kod kuće, opuštena je i sama traži maženje. Šta da radite: sada je moguć pun kontakt. Uz nadzor djeca mogu početi pomagati u njezi.

Bebu koja puzi upoznajte s mačkom samo kada odrasla osoba sjedi odmah pored, a mačka je sita i mirna. Pustite je da pomiriše bebu: tako se mačke upoznaju.

Sigurne zone za mačku

Mačka uvijek mora imati mogućnost da ode i da se sakrije. Ako zna da joj je put za povlačenje otvoren, mnogo je mirnija.

• Mjesta na visini. Mačke vole gledati svijet odozgo. Postavite visoko mačje drvo ili zidne police do kojih dijete ne može dohvatiti.
• Zaštitne ograde za djecu. Postavite na vrata zaštitne ograde. Mačka će ih preskočiti ili će se provući ispod, a beba neće.
• Toalet i trpezarija. Toalet i činije trebaju stajati na mirnom mjestu, potpuno nedostupnom djeci. Ako mačku uplaše dok je u toaletu ili dok jede, može se razboljeti ili početi vršiti nuždu na drugim mjestima, naprimjer na krevetu.

5 glavnih pravila ponašanja s mačkom

Djeca trebaju dobro zapamtiti ova pravila:

• Ne dirati je dok jede i spava. Ako mačka spava, jede, pije ili je u toaletu, kao da je nema: ne dira se.
• Ne držati je na silu. Ako mačka želi otići, neka ide. Ne juri se za njom i ne drži se u naručju protiv njene volje.
• Pravilno je držati. Mala djeca ne smiju uzimati mačku u naručje. Starija smiju, ali samo pravilno: jedna ruka pridržava grudi odmah iza prednjih nogu, a druga zadnjicu i zadnje noge. Mačka se nikada ne podiže za stomak, uši, rep ili kožu na vratu: to jako boli.

• Stomak je zabranjena zona. Mačji stomak je veoma osjetljiv. Kada se mačka prevrne na leđa, ona se samo odmara, a ne traži da je mazite po stomaku. Pokušaj da je pomazite po stomaku često se završi ugrizom. Najbolje je maziti je po glavi, obrazima i iza ušiju.
• Igrati se samo igračkama. Ruke i noge nisu igračke! Ako se s mačetom igrate rukama, naviknut će se da ih lovi i kad odraste, bolno će ujedati. Koristite štapove s igračkama, loptice i laserske pokazivače.

Kako zatražiti dozvolu od mačke (pravilo 3 sekunde)

Najbolji način da se sprijateljite s mačkom jeste da joj date mogućnost izbora.

Naučite dijete da pruži prst prema mački i da zastane, a da je ne dodirne. Ako mačka sama priđe i protrlja obraz o prst, pristaje na kontakt. Ako se okrene, ne treba je dirati.

Pravilo 3 sekunde: mazite mačku tri sekunde i sklonite ruku.

• Ako mačka sama krene za rukom i gurka je glavom, možete je još maziti.
• Ako samo sjedi, umiva se ili odlazi, dosta joj je i kontakt treba prekinuti.

Ovakav pristup čini mačke veoma umiljatim, jer se osjećaju sigurno.

Kako prepoznati da je mačka nervozna: mačji jezik

Mačke rijetko napadaju bez upozorenja. Roditelji trebaju naučiti djecu da primijete znakove neraspoloženja.

Čudno ponašanje radi smirivanja: ako nakon bučne igre mačka iznenada sjedne i počne brzo i nervozno da se liže ili da zijeva, pokušava se smiriti nakon jakog stresa. Tada je bolje ne dirati je.

Tri nivoa raspoloženja mačke:

• Zeleni (mir). Zjenice normalne, mačka sporo trepće. Uši okrenute naprijed, tijelo opušteno, prede. Šta da radite: može se maziti (po pravilu 3 sekunde) i igrati.
• Žuti (stres i upozorenje). Ogromne okrugle zjenice kao tanjirići. Uši priljubljene ili okrenute u stranu („avion”). Koža na leđima podrhtava, rep naglo udara lijevo-desno. Šta da radite: odmah se udaljite, mačka se sprema da se brani. Ne pokušavajte je smiriti ili pomaziti, samo je ostavite na miru.
• Crveni (agresija). Frktanje, režanje. Leđa izvijena u luk, dlaka nakostriješena. Mačka udara šapom ili nasrće. Šta da radite: situacija je opasna. Odrasla osoba mora odvesti dijete. Mačku nikako ne dodirujte rukama. Dajte joj par sati da se smiri u tišini.

Važno: ponekad mački dosadi predugo maženje, jer joj koža postane preosjetljiva. Ako tokom maženja prestane presti, ako joj koža na leđima počne podrhtavati ili rep šibati, odmah sklonite ruku, inače slijedi ugriz.

Imajte na umu: predenje ne znači uvijek dobro raspoloženje. Mačke predu i pri jakom stresu ili bolu, da bi se smirile. Uvijek procijenite cijelu situaciju i ponašanje mačke u cjelini.

Pomoć mirisima (feromoni)

Ako je kod kuće bučno i mačka je nervozna, mogu pomoći posebni difuzori koji se uključuju u utičnicu (naprimjer Feliway). Oni ispuštaju supstance slične prirodnim umirujućim mirisima mačaka. Istraživanja pokazuju da takvi difuzori mogu pomoći da mačke budu manje nervozne, da rjeđe grebu namještaj i da rjeđe vrše nuždu izvan toaleta.

Kako djeca mogu pomoći zavisno od uzrasta

Primjerene obaveze pomažu djetetu da postane odgovornije, ali sve mora biti u skladu s uzrastom. Glavna odgovornost za životinju u svakom slučaju je na odraslima.

• 0–5 godina. Dijete se kreće naglo, ne shvata da nanosi bol i može stavljati stvari u usta. Potreban je stalan nadzor odraslih. Ne uzima mačku u naručje. Može sklanjati mačje igračke u korpu i maziti mačku jednim prstom dok mu odrasla osoba vodi ruku. Ne smije prilaziti toaletu! Mačka mora imati mjesta gdje se može sakriti od djeteta.
• 6–12 godina. Dijete već umije saosjećati i razumije pravila. Može samo sipati svježu vodu i hranu, učiti mačku jednostavnim trikovima za poslasticu i igrati se s njom štapom s igračkom. Negdje od 10–12 godina može čistiti toalet, ali nakon toga mora dobro oprati ruke.
• 13 godina i više. Tinejdžer razumije potrebe životinje i postaje pravi partner. Može preuzeti skoro svu njegu: čišćenje toaleta, kupovinu hrane, odlaske kod veterinara (zajedno s odraslom osobom).

Zdravlje: šta raditi kod ogrebotina i ugriza

I uz dobre odnose dešavaju se povrede. Roditelji trebaju znati za dvije glavne opasnosti.

Bolest mačje ogrebotine

Izazivaju je bakterije koje prenose buhe: njihov izmet ostaje na dlaci i kandžama mačke. Ako mačka ogrebe dijete (ili poliže ranu), bakterije dospijevaju u krv.

• Simptomi. Nakon 1–3 sedmice na mjestu ogrebotine može se pojaviti bubuljica, a zatim se limfni čvorovi (ispod pazuha ili na vratu) jako uvećaju. Moguća je blaga temperatura.
• Liječenje i prevencija. Bolest često prođe sama, ali ponekad su potrebni antibiotici, koje propisuje ljekar. Štite pravilno postupanje s mačkom, redovna zaštita od buha (čak i ako mačka ne izlazi napolje) i skraćivanje kandži. Vakcine po rasporedu su također obavezne: štite od drugih opasnih infekcija.

Mačji ugrizi

Mačji ugrizi su mnogo opasniji od ogrebotina. Oštri, tanki zubi djeluju kao špric: unose bakterije iz pljuvačke duboko pod kožu, sve do zglobova i tetiva. Rana se izvana brzo zatvori, a unutra počinje jaka upala.

• Simptomi. Mjesto ugriza pocrveni, jako otekne i boli već nakon 3–12 sati.
• Šta da radite. Odmah perite mjesto ugriza sapunom pod mlazom vode najmanje 15 minuta, da biste isprali pljuvačku.
• Ako su zubi probili kožu, obavezno istog dana odvedite dijete ljekaru.

Važno: ove informacije su date u obrazovne svrhe i ne zamjenjuju savjet stručnjaka. Za medicinske preporuke, dijagnozu i liječenje obavezno se obratite veterinaru, a za zdravlje djeteta ljekaru.