Ponašanje

Da biste zaista razumjeli reakcije domaće mačke, morate pogledati u njenu prošlost. Psi potiču od životinja koje žive u čoporu i znaju da pregovaraju i da se mire poslije svađa. Ali predak domaće mačke bila je afrička divlja mačka — uvjereni samotnjak. Ti predatori su živjeli sami, žestoko čuvali svoju teritoriju i oslanjali se samo na sebe. Ta historija u velikoj mjeri oblikuje karakter svake mačke i danas.

Iako mačke dugo žive pored ljudi, u dubini duše ostaju usamljeni lovci. Ipak, pokazale su se izuzetno prilagodljivim: ako ima dovoljno hrane i okruženje je mirno, mačke su sasvim sposobne da se vežu i za druge mačke i za ljude.

Mače najlakše uči da vjeruje ljudima u takozvanom osjetljivom periodu — otprilike od druge do devete sedmice života. Ali čak i najnježnijoj mački cijelog života treba osjećaj da kontrolira situaciju, da razumije šta će se dalje desiti i da uvijek ima kud da se povuče u slučaju opasnosti.

Pošto su mačke uvijek živjele same, nikad nisu naučile da pokazuju pokornost (kao što to rade psi da bi izbjegli tuču). Suočena sa pretnjom, mačka radije zamre, sakrije se ili pobjegne — otvoreno će napasti tek kao posljednje rješenje, kad više nema kud. Štaviše, u prirodi je pokazivanje bola ili slabosti veoma opasno — tako postajete lak plijen. Zbog ovog instinkta mačke fenomenalno dobro kriju bolest i jak bol, što često postaje problem, jer vlasnici, pa ni veterinari, ne primijete uvijek na vrijeme da životinji nije dobro.

Mačke stalno komuniciraju sa svijetom, samo ne na način na koji mi to radimo. Rijetko koriste glas, a mnogo više govor tijela: položaje, pokrete repa, izraze lica i napetost mišića. Da biste razumjeli mačku, morate posmatrati cijelu sliku — ako sudite samo po jednom detalju (recimo samo po repu), možete se ozbiljno prevariti.

Položaj repa je odličan pokazatelj raspoloženja. Rep podignut uspravno govori da je mačka sigurna, prijateljski raspoložena i spremna za kontakt; ako se vrh savije kao upitnik, to je topao pozdrav. Opušten rep u visini leđa ili malo niže znači da je mačka mirna, ali i dalje prati šta se dešava. Ako je mačka uplašena ili zabrinuta, uvlači rep između zadnjih nogu, pokušavajući da izgleda što manja. Ali kad je jako uplašena ili spremna da se brani, reakcija je suprotna: dlaka na repu se nakostreši i on se naduva kao četka za flaše — životinja pokušava da izgleda veća i opasnije.

Pokreti repa jednako su važni. Ako lagano podrhtava samo vrh, mačka je veoma usredsređena na nešto ili lovi. Ali ako rep počne oštro i snažno da šiba lijevo-desno, to je jasan znak da je mačka ljuta ili iznervirana — i što jače i brže rep šiba, mačka je bliže napadu. Nasuprot tome, ako se rep nježno obavije oko vaše noge, to je mačji ekvivalent zagrljaja.

Mačje uši ne samo da hvataju najtiše zvukove već otkrivaju i najfinije nijanse raspoloženja. Uši okrenute napred i malo u stranu pokazuju opuštenu radoznalost. Ako se spuste i rašire u strane (položaj „avion“), mački je neprijatno i zabrinuta je. Uši priljubljene uz glavu znak su ozbiljnog straha ili spremnosti na borbu (tako ih štiti od povrede). Ako je jedno uvo okrenuto napred, a drugo nazad, mačka je zbunjena i pokušava da sluša više stvari odjednom.

Pošto mačke instinktivno kriju svoje bolesti, veoma je teško utvrditi kad ih boli. Mačka sa jakim bolom možda uopće neće plakati ni mjaukati — može samo postati mlitava i sakriti se. Da bi riješili taj problem, istraživači sa Univerziteta u Montrealu napravili su posebnu skalu (Feline Grimace Scale, FGS) koja omogućava da se nivo bola procijeni samo prema izrazu lica životinje, bez složene opreme.

Metoda se zasniva na tome što se mišići lica refleksno grče od bola, a mačka to ne može da kontrolira. Da biste mačku procijenili po ovoj skali, treba da je posmatrate oko 30 sekundi dok ne spava, ne jede i ne umiva se. Ocenjuje se pet dijelova lica, svaki od 0 do 2 poena, a poeni se zatim saberu. Istraživanja su pokazala da rezultat od 4 ili više znači da mačku zaista znatno boli i da joj hitno treba lijek protiv bola.

Važno je zapamtiti da je kod mačaka pljosnatog lica (na primjer persijskih) teže procijeniti napetost njuške i brkova, ali oči i uši će i dalje dati tačan rezultat.

Mačke nemaju tako bogatu mimiku kao mi ili majmuni. Svoju radost i ljubav pokazuju mirisom, položajem tijela i zvucima. Ako naučite da primjećujete te signale, shvatićete koliko vas ljubimac voli.

Jedan od najjasnijih znakova potpunog povjerenja je „sporo treptanje“. Kad vas mačka pogleda i polako zatvori oči, ona u suštini kaže: „Neću napasti“ (među predatorima direktan pogled bez treptanja je izazov). Istraživači su otkrili da ako čovjek, gledajući mačku, i sam polako trepne, mačka će vjerovatno uzvratiti istom mjerom — to je odličan način da mački svjesno pokažete da ste prijateljski raspoloženi.

Još jedan važan znak je kad se mačka trlja obrazima, bradom ili glavom o vas: na licu ima posebne žlijezde koje luče umirujuće feromone. Nije riječ samo o traženju hrane — tako vas mačka obilježava kao „svog“, uvodi vas u svoju porodicu i pokazuje da je uz vas sigurna.

Ako mačka spava pored vas, priljubljena uz vaše tijelo, to znači da vam povjerava svoju sigurnost. Najviši stepen povjerenja je kad mačka spava na leđima, raširenih šapa, pokazujući stomak: u prirodi je stomak najranjivije mjesto i mačka će ga pokazati samo tamo gdje ne očekuje nikakvu opasnost. A kad vam mačka donese svoje igračke ili uhvaćenog miša, i to je čin brige naslijeđen od divljih predaka: dijeli plijen sa vama i pokušava da vas „nahrani“.

Skloni smo da mislimo da je mačka koja prede sigurno potpuno srećna. Ali nauka kaže da je sve mnogo složenije. Predenje nastaje ritmičnim grčenjem mišića grkljana i dijafragme — naučnici su čak u grlu mačaka našli posebne jastučiće koji mogu da vibriraju i stvaraju taj zvuk skoro automatski dok zrak prolazi.

Naravno, mačke predu kad im je lijepo. Ali naučile su i da predenjem manipuliraju ljudima. Postoji takozvano „molećivo“ predenje, koje mačke proizvode kad traže hranu ili pažnju. Istraživači su otkrili da se u tom zvuku krije visok krik (na frekvenciji 220-520 Hz) iznenađujuće sličan plaču bebe. Čak i ljudi koji nikad nisu imali mačku doživljavaju taj zvuk kao hitan i uznemirujući — ispostavlja se da su mačke naučile da iskoriste naše roditeljske instinkte da bismo ih brže nahranili.

Ali to nije sve. Mačke mogu glasno da predu i kad ih jako boli, kad su uplašene ili kad se mace. Neki smatraju da je to oblik samoizliječenja: vjeruje se da vibracije na frekvencijama predenja (25 do 150 Hz) ubrzavaju zarastanje rana, smanjuju upala, pa čak pomažu slomljenim kostima da brže zarastu.

U stvarnosti je važno zapamtiti da životinja može da prede i od radosti, i kad se nada omiljenoj poslastici, i u stanju jakog tjelesnog stresa.

Stres kod mačaka je ozbiljan problem koji može biti akutan (kratkotrajan) ili hroničan (stalan). Dok akutni stres (strah od usisivača ili odlazak veterinaru) samo mobilizira resurse organizma, hronični stres polako razara zdravlje mačke: u početku organizam pokušava da se prilagodi, ali na kraju nastupa iscrpljenost i životinja se ozbiljno razboli. Da bi radnici prihvatilišta i veterinari lakše procijenili koliko je mačka pod stresom, napravljena je skala Cat Stress Score (CSS), koja stanje ocenjuje od 1 do 7.

Neočigledni uzroci stresa i bolesti „od nerava“. Vlasnici često nemaju pojma šta mačku stalno drži u napetosti. Na primjer, mačke izuzetno dobro čuju ultrazvuk, pa uređaji za tjeranje glodara ili zujanje kućnih aparata mogu da ih izlude. Jaki mirisi ih također veoma uznemiravaju — na primjer, osvježivači zraka ili etarska ulja citrusa. A ako mačka nema način da se popne visoko (na policu ili penjalicu) da sobu posmatra odozgo, stalno će se osjećati ranjivo.

Stalan stres i povišen nivo kortizola („hormona stresa“) dovode do prave bolesti. Najčešći problem je idiopatski cistitis: bešika boli i upaljena je bez ikakvih bakterija, isključivo od nerava, zbog čega mačka može često da trči u toalet ili da počne da mokri van njega. Mnogi misle da se mačka „sveti“, a ona je u stvari samo bolesna. Mačke također mogu početi da se ližu dok ne nastanu velika ćelava mjesta, pokušavajući da se smire. A ako zbog stresa mačka prestane da jede, to je izuzetno opasno: gladovanje kod mačaka može veoma brzo (za samo nekoliko dana) da dovede do smrtonosne bolesti jetre.

Pošto mačke i ljudi svijet doživljavaju različito, naše dobre namjere ih ponekad plaše. Razumijevanje tih razlika pomoći će vam da živite u skladu sa svojim ljubimcem.

Greške u maženju: zašto mačka iznenada ujede. Najveća greška je pretpostavka da mačka koja se prevrne na leđa i pokaže stomak traži da je mazite po stomaku. Otkriven stomak je znak da vam mačka vjeruje, ali ako počnete da je mazite, uključuje se instinkt predatora: stomak mora da se zaštiti! Nervni završeci tamo su izuzetno osjetljivi, pa mačka odmah poseže za kandžama i zubima — ne iz zlobe, već jednostavno kao prastari refleks samoodržanja.

Druga česta greška je predugo i prejako maženje duž cijelih leđa, naročito prema repu. Ta zona je prepuna nervnih završetaka. Ako je mazite predugo, nervni sistem mačke se preopterećuje i počinje da joj bude neprijatno. Rezultat je „agresija izazvana maženjem“: maloprije je mačka prela, a sad ujeda vašu ruku samo da biste prestali.

Mačku treba maziti onako kako mačke umivaju jedna drugu u znak prijateljstva.

U mnogim filmovima i crtaćima mačka sa izvijenim leđima je simbol agresije i zla. Ali u stvarnom životu sve zavisi od situacije. Ako mačka izvije leđa dok vam prilazi, opuštenih mišića i ušiju okrenutih napred, ona se samo prijatno proteže i pozdravlja vas. Ali ako isti položaj prate nakostrešena dlaka, ukočene noge i spuštene uši, mačka je u panici i pokušava da izgleda veća da bi se odbranila od napada. Ako pokušate da je pomazite da biste je „smirili“, boriće se za život i napašće.

Još jedno zabavno pogrešno tumačenje povezano je sa mirisom. Mačka često onjuši nešto novo (recimo vaše cipele), a zatim se ukoči sa malo otvorenim ustima i pomalo izgubljenim pogledom. Ljudi obično misle da mačka pokazuje gađenje. U stvari, iza prednjih zuba na nepcu mačka ima poseban organ — vomeronazalni (Jakobsonov) organ — dodatni „nos“ za analizu najsloženijih mirisa i feromona. Malo otvarajući usta, mačka šalje molekule mirisa pravo u njega — ne mršti se od gađenja, već pažljivo i dubinski analizira miris.

Vodeće veterinarske organizacije svijeta insistiraju da je za psihičko blagostanje mačke najvažniji osjećaj kontrole. Najozbiljnija greška koju vlasnici mogu da naprave jeste da uplašenu mačku na silu izvlače ispod kauča ili da je drže u naručju dok se otima. Za mačku, koja je po prirodi samotnjak, svaki gubitak slobode na emocionalnom nivou djeluje kao da će je ubiti.

Ako se mačka navikava na novi dom ili je jednostavno uplašena (na primjer, došli su gosti), uvijek joj dajte priliku da se sakrije na sigurnom mjestu, idealno iznad poda.

I zlatno pravilo: mačka uvijek treba da bude ta koja započinje maženje i igru. Nikad joj ne namećite svoje društvo.